U utorak 9.9.2025. održao nam je dr.ing. Viktor Simončić predavanje o temama koje su u Sisku ovih dana vrlo aktualne - klaonici pilića sa bioplinskim postrojenjem, dovozu troske iz tzv. "crnog brda" iz Biljana Donjih kod Zadra na preradu u tvrtku Kemokop Sisak i zagađenju zraka koje se osjeti u pojedinim dijelovima grada. Odabrao je naslov "Jedu li pilići trosku?". Predavanje je održano u dvorani Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Sisak.
Zahvaljujemo dr. Simončiću na kvalitetno održanoj prezentaciji i tvrtki GRAVICON CONSULTING Sisak, koja nam je omogućila korištenje dvorane.
Zbog tehničke nemogućnosti da na ovu stranicu ubacimo video snimku predavanja prenosimo članak kojeg je na FB stranici Pravo i pravda Sisak objavila gospođa Nada Tušak.
Ispod članka također postavljen je link na slajdove prezentacije dr. Simončiča "DIT troska 2025 finalno".
Što kaže struka na temu mega pilićarnika i troske u Sisku mogli smo saznati na tribini pod nazivom „Jedu li pilići trosku?“ održanoj u Hrvatskoj gospodarskoj komori u Sisku. Organizator je bilo Društvo inženjera i tehničara iz Siska ispred kojeg je inženjer Marijan Knežević najavio govornika na tribini Siščana dr. sc. Viktora Simončiča, sveučilišnog profesora i inženjera, stručnjaka na području ekologije, naročito u području zbrinjavanja otpada.Inženjer Knežević je organizirao ovu tribinu s ciljem da sisačka, a i šira javnost čuje što o temi mega pilićarnika i troske misli struka iz područja ekologije, budući da je do sada javnost upoznata sa stavovima službene politike i Kemokopa kao i sa stavovima Građanske inicijative „Siščani ne žele biti smetlišćani“ koji su ovih dana najavili prosvjed ispred Kemokopa protiv transporta i prerade troske u Sisku. Pozvani su na ovu tribinu, ali se nisu odazvali. Odaziv građana na ovu tribinu je bio slab, njih 20-tak. Odaziv političara je također izostao osim iz sisačkog ogranka Prava i Pravde. Drugi stručnjaci iz područja ekologije ne iznose svoje mišljenje o ovim temama tako da se mišljenje javnosti formira na temelju stava članova spomenute građanske inicijative među kojima nema stručnjaka iz područja ekologije. Nakon tribine brojni građani su predavaču postavili više pitanja i izrekli svoje stavove.Dr. Simončič je tribinu započeo s informacijom kako se donose odluke oko nekog zahvata: "Prostornim planom se određuje što gdje može biti, a SUO (studija utjecaja na okoliš) definira uvjete pod kojima se to može realizirati. SUO nije dokument kojim se određuje da li je nešto moguće na nekoj lokaciji. To se određuje prostornim planovima. Zanimljivo je da je studiju utjecaja na okoliš u vezi ukrajinskih mega pilićarnika izradilo 27 autora od kojih niti jedan nije tehničke struke. Izrađivač SUO Dvokut-Ecro je pokazao da ne razumije o čemu se radi kod ove investicije."Dr. Simončič se čudi kako kod izrade SUO nisu uzeti u obzir dokumenti EU, kojima se preko tzv. BREF dokumenata (to su dokumenti u kojima su opisane tehnike za pojedinačne grane), gdje se navode tehnike pod kojima se može smanjiti štetan utjecaj na okoliš. U dokumentu za klaonice se navodi preko 250 tehnika, a u spomenutoj SUO nije navedena niti jedna. Mjere zaštite okoliša „propisuje“ EU, ali se ne brine da li će u Capragu smrdjeti ili ne. Koga zanima što propisuju BREF mjere u ovom slučaju može se informirati preko ovih linkova: za klaonice: Reference Document on Best Available Techniques in the Slaughterhouses and Animal By-products Industries; za uzgoj: Reference Document on Best Available Techniques for Intensive Rearing of Poultry and Pigs.Naglasio je da se klaonica ne može promatrati odvojeno od farmi pilića i od tvornice hrane. Svi zahvati moraju biti obrađeni u jednoj SUO, a ne u nekoliko pojedinačnih, jer su svi objekti međusobno organski povezani. Dr. Simončič je poslao mail nadležnima u kojima ih je upozorio na nestručne procjene u toj studiji, izrazivši čuđenje da je ministrica Vučković dozvolila da ovakva nedorečena SUO ide na javnu raspravu. Naglasio je da sam naziv studije o klaonici s bioplinskim postrojenjem je apsurdan kao kad bi se studija o elektičnim automobilima nazvala studijom o električnim automobilima s baterijom. Kao što se podrazumijeva da električni automobil ima bateriju, tako se podrazumijeva da klaonica ima bioplinsko postrojenje.Kao primjer nekorektnog dizanja otpora spomenuo je naglašavanje velikog broja kamiona, koji na godišnjoj razini zvuči stvarno pomalo zastrašujuće, jer se radi o brojci od preko 22 000 vozila. No kada se to prevede u dnevno opterećenje, onda se radi o 70 kamiona na dan ili manje od 3 na sat. Sad tom cestom prolazi dnevno 500 kamiona. Naglasio je da se na osnovi ovakve SUO, kojom nisu navedene osnovne mjere zaštite okoliša ne može donijeti niti mjere zaštite, a po tome niti dozvoliti da se priđe realizaciji zahvata.Evo primjera koje su mjere zaštite zraka navedene u toj studiji: korištenjem mokrog ispirača (skrubera) i biofiltera za otpadni zrak od prerade, topljenja masti, prerade krvi i/ili perja postići propisane granične vrijednosti za emisiju organskih spojeva i spojeva neugodnog mirisa, uključujući H2S i NH3. Kako postići vrijednosti? Ugasiti motore motornih vozila tijekom pretovara i istovara sirovina i proizvoda s ciljem smanjenja emisija onečišćujućih tvari u zrak. Dr Simončič je ovo uvrstio u „Vjerovali ili ne!“ da se kod ovakvog kompleksa, koji ima visoki potencijal širenja neugodnih mirisa, preko fugativnih emisija na bezbroj mjesta, propiše gašenje motora!Kad je riječ o mjerama zaštite voda opet ista stvar. Evo kako je to zamišljeno: „Spriječiti ispuštanje otpadnih tvari iz tehnološkog procesa odgovarajućim uređajima npr. rešetkama, uređajem za flotaciju ili uklanjanje suspendiranih tvari.“ Koji su to uređaji ili korektnije tehnike kojima će se to spriječiti nije navedeno. Evo što još piše u SOU: „Primijeniti biološko pročišćavanje otpadnih voda s uklanjanjem hranjivih tvari za slučaj ispuštanja u površinske vode.“ Građani Siska bi bili ludi da prihvate postrojenje kada je u SOU predviđena mogućnost izravnog ispuštanja u površinske vode! Evo još bisera: „Zamijeniti dezinfekcijska sredstava koja sadrže klor sa sredstvima koja sadrže vodikov peroksid i peroctenu kiselinu.“ Što se ima zamijeniti kada se još ništa ne koristi? Valjda treba zabraniti što se ne smije i propisati što se smije.Kad je riješ o strahu da neće biti dovoljno vode on je neosnovan jer treba dnevno oko 4000 m3 vode. Napomena samo da je nekad bivša Željezara Sisak dnevno koristila 6000 m3, plus Rafinerija Sisak itd, itd.Još se spominje: „Jednakomjerno ispuštati otpadne vode u sustav javne odvodnje s uređajem za pročišćavanje kada nastaje udarno hidrauličko opterećenje kao rezultat pražnjenja kotlova i drugih posuda koje se koriste u tehnologiji prerade mesa.“ Udarna opterećenje u javnoj odvodnji ne mogu biti, jer se sve ispušta preko lokalnog UPOV-a (uređaja pročistača otpadnih voda) preko predtretmana, na kojega ne smije biti hidraulički udar, jer odoše mikroorganizmi na UPOV!Naglasio je da je ograničavajući faktor u realizaciji i potrebna radna snaga, koje po svemu sudeći nema. Veći je problem uvozna radna snaga bez koje ne bi bilo moguće osigurati proizvodnju koja je voljna raditi za minimalac. Graditi ovakav kompleks na uvezenoj radnoj snazi, ako se ne bi mogle dobiti vrlo zahtjevne garancije, bojim se da bi Sisak lako izgubio status grada.Akademska zajednica se pokazala potpuno nekompetentnom za ovu temu. Postoji opravdano nepovjerenje dijela građana u odluke političke elite koja okoliš pretvara u kasicu prasicu. Ne podcjenjujem primjedbe i strahove građana. Građani imaju pravo na zabrinutost ali to ne smiju koristiti oni koji bi trebali biti stručni, ako to uopće jesu.Bioplinsko postrojene u naslovu SUO je izazvalo zabrinutost. Prema podacima iz 2022. u Hrvatskoj postoje 71 bioplinska postrojenja. Švicarci sa svojih 350 kompostana i bioplinskih postrojenja ne spadaju u plašljivce, a u Europi ih se ne boje iako ih ima 20 000 i još 1200 biometanskih postrojenja. Kako u Sisku baš nitko nije znao što je to bioplinsko postrojenje, niti oni s Fakulteta, bivša gradonačelnica je promptno odlučila odagnati strahove i odlučila je da mogu pilići, ali bez bioplinskog postrojenja. Nešto u stilu može električni automobil, ali bez baterije.Koji mjesec ranije kada „ulica” još nije objasnila da je bioplinsko postrojenje u stvari „bau-bau”, sisačka vlast je dozvolila da INA može izgraditi bioplinsko postrojenje usred grada bez SUO i bilo kakve rasprave. Postignuto je romantično jedinstvo i sveopći međustranački koncensus, kao i koncensus zabrinutih laika i laika profesionalaca kako sve može, ali bioplinsko postrojenje u Sisak ne može.Ministarstvo je donijelo odluku da ne treba SUO za ovo bioplinsko postrojenje na temelju suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša, Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije koji su se navodno složili da je Studija utjecaja na okoliš bioplinskog postrojenja nepotrebna, ako se INA pridržava svega navedenog u svom Elaboratu zaštite okoliša za biopilnsko/biometan postrojenje na lokaciji Sisak. Ministarstvo je odobrilo projekt jer je INA obećala na „Majke mi!“ kako će sve biti OK. Usred grada bi dovozili biootpad s farmi, iz poljoprivrede, komunalni dio biotpada, otpadna ulja i masti. Onda bi vozili digestat natrag na selo, ako bi ga itko htio. Ako ne, dok ide čuvali bi ga u otvorenim lagunama. Tako se radilo prije 100 godina. Svaka čast novoj upravi grada da je odbila izdati građevinsku dozvolu! Ali pozivam na oprez. Utakmica još nije dobivena. INA nema srama prema nama u Sisku.Da li je strah da Crno brdo počne rasti u Sisku opravdan, dr. Simončić je rekao: „U najmanju ruku oprez nije bez razloga. Kemokop je korektna firma i ima dozvole za obradu inertnog (neopasnog) otpada. Ne sumnjam da mogu bez zagađivanja preraditi trosku. Pitanje je samo da li je tehnologija koju su predložili dostatna. Pitanje je i o kakvoj se trosci radi kada je EU reagirala tužbom, a sud presudom. Samo o inertnoj odnosno bezopasnoj ili tu ima još nečega? Nakon obrade troska se planira plasirati kao nusproizvod. Pitanje je da li za prerađenom troskom postoji potražnja. Uz osiguranje tehničkih i logističkih mjera, lokalnu kontrolu, obrada troske je moguća bez štetnog utjecaja na okoliš, a uz malo znanja u državi i na puno jeftiniji i okolišno prihvatljiviji način. Razgovarao sam odgovornima, bez uspjeha.“Dr. Simončič je naglasio da mi trebamo garancije da se s tom troskom u Sisak ne dovezu stvari kojima tu nije mjesto: „Prvo moram vidjeti dokumentaciju da mogu iza toga stati. Ja se bojim da će netko dovoziti u Sisak trosku i odgađati njenu preradi. Čak niti ne postoji potreba za njenom preradom jer se i u ovakvom obliku može koristiti u graditeljstvu. Sad je situacija najgora: nema dijaloga, nema struke, a svaki dan se plaća kazna od 6.500 eura zbog troske. Pitanje s troskom je rješivo, ali ja njima ne vjerujem. Mi imamo ministricu Vučković koja je dozvolila da se bioplinsko postrojenje gradi uz grad, koja je dozvolila da takva studija za piliće dođe na raspravu, koja izjavi ako to neće biti tu mi ćemo to pobacati tamo. Ja njoj apsolutno ne vjerujem! Kontrola mora biti naša, naša sisačka kontrola! Direktor državne inspekcije je bilo predsjednik HDZ-a Zagreb. Gori Diklo, smeće usred Zadra, a inspekcija ništa ne poduzima.U Kemokopu u Sisku se već nalaze dvije hrpe troske. Dr. Simončič tvrdi da prašina koja nastaje kod manipulacije s troskom sadrži tako krupne čestice da one ne mogu daleko letjeti pa je tvrdnja članice spomenute inicijative kako je zaprljala tenisice od prašine od troske neosnovana. Kako bi se umirila javnost gradonačelnik Orlić spominje postavljanje mjernih stanica kod Kemokopa za koje dr. Simončič tvrdi da se korisne koliko da vam doktor kod upale pluća da toplomjer: „Mjerne stanice su glupost. U vrijeme Rafinerije mnogi su bili sretni što smo mi zagađeni. U mojoj knjizi Društvo umanjene vrijednosti imate na 20 stranica što su viđeni Siščani radili da se zatvori Rafinerija.“Na pitanje koje je rješenje dr. Simončič je odgovorio: „Kod pilića treba napraviti studiju sa svim utjecajima. To će napraviti onaj tko to zna. Neka se napravi nova studija sa svim primjedbama. Kvalitetna studija bi pokazala da se ovo s pilićima ne isplati. Šta ćete s ljudima koje ovdje dovedete? Ne možete samo dovesti Filipince i Nepalce, a da ne znate što s njima. Da DORH funkcionira on bi nakon 17 godina reagirao zbog pogrešnih odluka oko zbrinjavanja troske. Što se tiče troske koja je u Kemokopu to je sve ograđeno, ali se lokacija Kemokopa kosi s Jodnim lječilištem i lokacijom Ciglanske grabe, kao i s razvojem Siska. Nema logike da na jednom takvom prostoru s čistom Savom i Jodnim lječilištem zadržite industrijski kompleks! Bolje je mijenjati prostorni plan da se to premjesti u Željezaru Sisak, npr. kod bešavnih cijevi. Sisak može zaboraviti na veliku industriju. Da bih zadržao djecu u Sisku ukinuo bih Gimnaziju i Tehničku školu. Tko god završi te škole napusti Sisak jer nema gdje raditi. Nije kod nas problem nedostatak edukacije. Trebaju nam radna mjesta. Mi pristajemo na ovo stanje. Kod nas je popularno biti apsolutno protiv svega. Mogu i pilići i troska, ali ne na ovaj način kako se sad radi. Jedu li pilići trosku? Jedu ili će jesti ako zatreba..... Majke mi!“